JEDNA DUŠA A 1.274 TIJELA ...

Slušajući starije osobe, često sam čuo ... "to ti je jedna duša a dva tijela" ... kao jasan prikaz za dvije osobe koje o svemu misle i za sve postupaju isto, pa makar to bilo najgore. Ta mi rečenica stalno padne na pamet kada se osvrnem na stanje na Univerzitetu Crne Gore.

Prije desetak godina bilo je zaposleno negdje oko 600 osoba na UCG, ne računajući gostujuće predavače, i bilo je oko 12000 studenata. Skromne brojke - mali univerzitet, reklo bi se, ali opet uvijek je bilo nekih dešavanja, nesporazuma, akademskih rasprava, promjena, inovacija, itd. Uvijek prisutna rasprava, na akademskom nivou, činila je atmosferu na univerzitetu dinamičnom jer je kontinualno sukobljavanje mišljenja, ideja i inicijativa uvijek davalo napredak i Univerzitetu i zaposlenim i studentima. Studenti su imali potrebu da sugerišu akademskom osoblju na propuste i greške, da predlažu promjene i da nerijetko radikalno traže nešto novo. Mladost i energija sa jedne, znanje i iskustvo sa druge strane uvijek su davali zrele ideje. Nekada neke ideje nijesu bile prihvaćene zbog mogućnosti, nekada su profesori bili malo konzervativniji, nekada su studenti pretjerivali. Ali, uvijek se nešto dešavalo pored standardnog procesa učenja i ispitivanja. Bili su višečasovni sastanci sa dekanima i prodekanima za nastavu, rektorom, prorektorima i profesorima. Dešavale su se važne sjednice, peticije, žučne rasprave ...

A danas ... TIŠINA. Kao što bi naslov rekao svi dišu kao jedan. Na UCG ima tačno 1.274 zaposlenih (pozivam se na intervju rektora UCG datog dnevnom listu Vijesti na kraju kalendarske godine) i više od 20.000 studenata. Duplo više učesnika nego prije deset godina, ali ... Da nema tog DUP-a kako bi se napravila još koja zgrada, rasprava ne bi bilo, ni reagovanja, ni sukoba mišljenja. Jedna loša razmjena mišljenja oko korupcije. Da ne bi svečanosti WUS Austria (i oni ubilježiše 10 godina, MAŠALA) novinari bi zaboravili riječ državni univerzitet. Pitam se, kako danas izgleda sjednica Senata i Nastavnog vijeća i da li je moguće da svi misle isto i da niko ne želi da nešto promijeni. Gledajući sa strane atmosfera je sjajna, kao da nema ni najmanjeg problema ili stvari koja nekom smeta. Nema opozitnog mišljenja i kao da svima odgovara ovo stanje.

Problema definitivno ima. Postoje stvari koje bi trebalo da smetaju mnogima. Zašto zaposleni ne reaguju neću se baviti ovog puta. Ali studentima hoću, jer ipak smatram da oni treba da prekinu TIŠINU. Razmišljam kako li se današnji studentski predstavnici zalažu za studentske interese. Recimo, kada su na sastanku sa rektorom, o čemu pričaju? Da sam umjesto njih ja bih imao dosta važnih i osjetljivih tema za razgovor. Prva tema sastanka bi bila HARAČ ili u prevodu školarine. Sjećam se da smo mi prije 5 godina vodili veliku borbu sa tadašnjim rukovodstvom UCG oko školarina, trajalo je mjesecima. Danas se zna da će školarine na državnom univerzitetu biti povećane za minimum 50% i niko ništa. Pod okriljem već opjevane svjetske krize sprovodi se inicijativa da se od školske 2009/10 uvedu znatno veće školarine. I svi se slažu i nikome ne smeta. Baš u trenutku kada većina građana naše države živi na ivici egzistencije upravo zbog pomenute krize, državni univerzitet povećava školarine. I što je najgore niko ne reaguje, ma čak ni Savez sindikata Crne Gore. Sa druge strane niko ne postavlja pitanje šta ti studenti, od milošte ih zovemo samofinansirajući, dobijaju za te novce. Gužvanje u amfiteatru sa onima koji su na budžetu, administrativne troškove za ovo i ono i mnogo uslova plaćanja. Nemaju pravo na studentski kredit, stipendiju, smještaj i ishranu u studentskom domu. Da li se isplati biti samofinansirajući student? Da ne treba povesti računa kako Univerzitet raspodjeljuje novac poreskih obveznika. Niko ne pita, ne reaguje, samo vlada TIŠINA! Druga tačka, korupcija - ima li je ili je nema, pitanje je sad. Naša organizacija je upravo ovih dana završila par sudskih procesa u kojima smo bili tuženi da smo lažno optuživali neke profesore za korupciju. I tužiše nas, neki i dobiše odštetu za uvredu ili šta već, a na Univerzitetu TIŠINA. O korupciji u visokom obrazovanju van Univerziteta se govori taman onoliko koliko treba da bi se opravdala finansijska sredstva koja su uzeta od stranih donatora na ime važnih projekata po ovoj temi. Na Univerzitetu CG ističu da korupcije nema ili barem nije zvanično registrovana. Važno je napomenuti da je dotična tema od strane Saveza studenata Crne Gore pokrenuta još davne 2002.godine. U toku četiri godine smo imali mnogo obraćanja, zahtjeva, aktivnosti i čak konkretnih reagovanja. Na kraju za zaslugu smo dobili par plavih koverti ili sudskih poziva, čisto da se primirimo. Niko nije reagovao, ni Univerzitet Crne Gore niti neke od veoma uticajnih nevladinih organizacija. Danas se toliko priča o tome i svi će nešto da sprečavaju, a niko ništa ne radi. Tako da se poslije svega nameću pitanja: ima li korupcije na Univerzitetu, zaboga? Zna li iko šta je to korupcija u visokom obrazovanju? Treća tema, gašenje jedinog studentskog lista Studentski Tribune. Još od trenutka otimanja studentskog lista Index, ovo je jedino štampano glasilo koje su imali studenti UCG od 2006. godine do danas. Deset brojeva godišnje, tiraž oko maksimalno 6000 primjeraka, skromna studentska redakcija i bavljenje temama važnim za studente. Reklo bi se skromno i izvodljivo, ali Univerzitet je ukazao da je to ipak nemoguće. Ovaj list ne izlazi već tri mjeseca i sve su prilike da neće više nikada. Još jedan doprinos štednji zbog krize. Veće školarine i studentski list manje, tako da u kasi ostane više novaca. Vidi se da je prorektor za nastavu sa Ekonomskog fakulteta. Nema glasila pa je TIŠINA potpuna na Univerzitetu Crne Gore. Četvrto, Studenski Kulturni Centar je počeo sa radom što je jako pohvalno. Da li je isti dio Studentskog Parlamenta ili NVO ili ... sada nije važno. Bitno je da na početku rada organizuju jedan od rijetkih muzičkih događaja na Univerzitetu - koncert Ramba Amadeusa. Dobar početak, ali ... Pokrovitelji su mi jako interesantni, jer je jedan od pokrovitelja Savez sindikata Crne Gore. Ispade da Savez sinidkata CG najviše brine o studentima. Finansiraju koncerte za studente i daju stipendije. Očekujem da počnu sa međunarodnom razmjenom studenata. Kako je počelo, Savez studenata Crne Gore će da organizuje debate o Zakonu o radu, da učestvuje u pregovorima sa poslodavcima u ime radnika i da organizuje radničke igre. Ista nam je skraćenica SSCG, pa niko neće primijetiti razliku. No šalu na stranu, poslije svega očekujem da Savez sindikata dobije mjesto u Senatu UCG ili u SPUCG, da finansira studentijade jer im novca ne fali (blago radnicima). Očigledno je to novi trend. Ma bitno je da Studenski Kulturni Centar počne sa radom i da se održi koncert. Ali ipak ove inicijative bodu oči i trebalo bi da neko ukaže na ovu nelogičnost. Podržavam svaku pomoć studentima, bilo za koncert ili studentijadu, ali ipak neke stvari ne idu. Akademci i tu mirno šute. Peto, saradnja Ministarstva turizma sa UCG. Poslije ove informacije samo kratko : čemu tehnički fakulteti? Očigledno nam trebaju kadrovi samo za ekonomiju, razvoj turizma i zaštitu sredine. Šesto, hoće li se više izgraditi ta sportska hala za studente? Sedmo,... I tako bi bilo tema za još najmanje pet sastanaka i desetak sjednica. Samo oko školarina bi trebalo barem jedna vanredna sjednica Senata i UO Univerziteta Crne Gore.

Po ponašanju studenata i akademskog osoblja zaključilo bi se da je sve sjajno i da gore navedene teme nemaju nikakve veze sa njima tj sa Univerzitetom na kojem uče i rade. Pa da i nema navedenih problema i sveobuhvatne reforme društva, na Univerzitetu bi uvijek trebala biti prisutna debata: dinamična, korisna i akademska. Ovako se prosto naježim od TIŠINE. Rukovodstvo Univerziteta Crne Gore sa 1247 zaposlenih i oko 20000 studenata se savršeno slažu. Mir i harmonija, SVI SU KAO JEDNA DUŠA ...

Boro Krstajić, osnivač časopisa STUDENTSKI TRIBUNE