LEGITIMITET STUDENTSKIH PREDSTAVNIKA - KRAJ

Zakazaše se izbori za Studentski Parlament UCG i tako se formalno stvori mogućnost da se izabere legitimni saziv ovog tijela. Međutim cijeli izborni postupak ukazuje da će se izbori sprovesti samo forme radi i da će poslije istih biti još gore. O tome smo već ukazali u jednom od naših članaka.

Zamisao ove priče iz više djelova je bila da se, skoro sedmično, putem ovog sajta ukazuje u kakvom je stanju institucionalno zastupanje studenata na državnom univerzitetu. Ali sve ovo što se dešava od janura ove godine do danas ukazuje da se ništa na bolje neće promijeniti i da stanje može biti samo gore. Stoga danas završavamo priču oko legitimiteta Studentskog Parlamenta UCG. Nema nijedne stvari u funkcionisanju Stduentskog Parlamenta koja je ispravna, sve su problematične. Problematično je: zastupanje studenata u Senatu, status starih studenata, status samofinansirajućih studenata, razmjena studenata, zastupanje prava studenata u situacijama gubljenja statusa redovnog studenta, stav prema Sudu časti kada su studenti u pitanju, studentski kutlurni život, časopis za studente, zabavni život studenata, studentski sportski život, raspodjela velike količine novca koji država odvaja za studente, standard studenata, studentski krediti, studentski domovi, ... i još mnogo toga. Kada bi napravili poređenje u odnosu na stanje prije četiri godine trebali bi napisati desetine ovakvih članaka. Ironija je da se prorektor za nastavu više angažuje po ovim pitanjima nego zvanični studentski predstavnici tj. cijela jedna institucija koju od milošte zovemo Parlament.

Ostaje samo veliko žaljenje što se nije ostvarilo ni 1% od onih ciljeva koje smo krajem 2004.godine postavili. Zahvaljujući odličnoj poziciji koju u zakonskim okvirima ima Studentski Parlament UCG, studenti su mogli danas da imaju sve što im treba da im studentski život bude isti kao i njihovih kolega sa većine univerziteta u Evropi. Pozicija je izgrađena radom i trudom studentskih predstavnika od 1998. do 2003.godine, ali na žalost nije iskorišćena od strane kolega koji danas zastupaju SPUCG. Četiri člana u Senatu su uvijek u mogućnosti da imaju veliki uticaj na sve važne odluke, član u Upravnom odboru uvijek ima uvid u sve odluke i inicijative, redovno mjesečno finansiranje kojim se mogu organizovati mnoge aktivnosti, direktna saradnja sa Ministarstvom Prosvjete i Nauke omogućava značajan uticaj na standard studenata i biti na čelu od 20000 studenata je mogućnost velikog uticaja u društvu. Sanjali smo da će studenti preko Studentskog Parlamenta UCG imati: barem tri organizovane lige (fudbal, košarka i odbojka), svoju studentsku sportsku organizaciju (a ne ovu koja je propala i najmanje se bavi studentima), svoj časopis (Studentski Tribune nije izdržao ni 15 brojeva), svoje klubove ili bifee ili kafee po fakultetima (pa i na tehničkim čuveni bife), svoju fotokopirnicu (a ne da najveće cijene ima fotokopirnica u holu tehničkih fakulteta), redovna apsolventska putovanja, Biro koji će da pomaže studentima za stipendije, kredite, smještaj u domovima, Zadrugu za privremeno zapošljavanje studenata, čitaonice kapaciteta barem 30% od ukupnog broja studenata, čitaonice sa internetom koje će raditi 24 sata, svoju kancelariju za razmjenu studenata i svoju SPORTSKU HALU. To što studenti sada imaju je gore nego prije pet godina iako je tada UCG imao jedva 11000 studenata, skoro za pola manje u odnosu na 2008. A šta mi danas imamo: tradicionalna ligu u malom fudbalu koju je formirao Savez studenata CG još prije 2000-te, Studentski Tribune koju su osnovali članovi SSCG-a, model učešća u raspodjeli mjesta u studentskom domu gori nego za vrijeme SSCG-a (tačnije osim onih 35 mjesta SPUCG ništa značajnonije uradio, a vic o ilegalcima ćemo preskočiti ovaj put), iste čitaoinice kao prije pet godina, autobusku liniju broj 2 koja je postojala i osamdesetih, stipendije od Saveza sindikata CG koje su čista farsa i izbore koji najmanje biranju služe a gorih nije bilo ni na Ekonomskom fakultetu u periodu 2000-2003.

Ovi trenutni studentski predstavnici, koliko su aktivni i viljni, nikada ne bi uspjeli da izvrše jak uticaj da se sprovedu reforme i naprave dobri zakonski okviri da sistem visokog obrazovanja bude bolji. Pravila se mjenjaju iz semestra u semestar a studentskih predstavnika nigdje nema, čak im se ni imena ne znaju. Njihova ležernost je značajno doprinijela da poslije pet godina imamo potpun krah reforme visokog obrazovanja na Univerzitetu Crne Gore koji godišnje troši milione eura poreskih obveznika. Ali zato nemilice prave zgrade, imaju više stanova nego zaposlenih na univerzitetu. Nema šta, pravi ne(i)mari novog stoljeća ... Ali o Univerzitetu ćemo tek pričati.

I da se vratimo izborima ... Nekada kada su birani studenti-prodekani, pod okriljem Saveza studenata CG tj njegovih članica tzv FOS-ova, iako nije postojao toliko precizan pravilnik kao za izbornu proceduru za SPUCG izbori su uvijek bili fer, javni i kako priliči akademskim građanima. Uvijek su svi studenti znali i za pravila i za termin predstavljanja i za datum izbora. Uvijek je bilo najmanje tri kandidata, a nekada i sedam. Taj dan je bio poseban, dolazili su na fakultet čak i tzv stari apsolventi, i osjećala se to zajedništvo i jačina studentske populacije. A danas imamo to da na polovini fakulteta za dva mjesta u SPUCG imamo svega dva kandidata, pravila niko ne zna, niko ne kontroliše izborni proces i sve to rade studentski predstavnici koji su nelegitimni već 14 mjeseci.

I možemo nabrajati još puno loših stvari, ali poenta je jasna. Jasno je da su članovi Senata i Upravnog Odbora zajedno sa rektorom Univerziteta Crne Gore dozvolili da se za samo tri godine potpuno obezvrijedi trud studenata iz perioda 2001.-2004. godine i dali veliki doprinos stanju da je Studentski Parlament UCG značajan taman koliko i prije 2004.godine kada ga nije ni bilo. umanjuje A to stanje je loše i za studente i za Univerzitet i za društvo.

Na kraju svake priče postoji zaključak. Zaključak ove priče je teško napisati i kazati, a još teže živjeti sa njim. Zaključak: Institucionalno i zakonsko zastupanje studenata na Univerzitetu Crne Gore je najgore od njegovog postojanja, a to je ključan pokazatelj sadašnjeg stanja na državnom univerzitetu.