LEGITIMITET STUDENTSKIH PREDSTAVNIKA II DIODje je prvi dio, mora biti barem još drugi ... Nego kada je u pitanju stanje naše studentske institucije (čitaj Studentski Parlament Univerziteta Crne Gore - SPUCG) u koju smo se kleli u toku reformi na našem državnom univerzitetu tokom 2004.-te i 2005.-te godine, mislim da će biti djelova kao epizoda u španskoj seriji.Đekna još nije umrla a ka¨ će ne znamo ... Tako isto izbori za Studentski Parlament UCG još nijesu raspisani, možda vile znaju termin. U svakom slučaju sve funkcioniše najbolje, sve ide kako treba i studentska raspodjela i međunarodna saradnja i standard studenata je sve bolji. Bolje ne može ni biti. Nije ni čudo što se ne mijenja saziv SPUCG, što bi se mijenjao kada ovaj čuda čini.E, pa da počnemo o međunarodnoj saradnji, pošto je već pričano o podvizima vezanim za raspodjelu mjesta u studentskom domu (...podvig...). Ključni razlog zašto se nijesu raspisali izbori za SPUCG prošle godine je članstvo u ESIB (sada je to ESU). Nameće se stav da je taj ESIB ili tačnije ESU - Europian student Union toliko hitan i neophodan pošto se zbog njega krši Statut UCG. Upravo zato jako je važno da pružimo najkraći opis ove organizacije - ESU. Možda ima kolega studenata, da nam ne zamjere na konstataciji, koji misle da je taj ESIB ili ESU nešto kao NATO ili EU pa ima toliko uticaja i moći da odlaže izbore za studentske predstavnike. Znači radi se o Evropskoj studentskoj uniji koja okuplja studentske organizacije iz svih zemalja Evrope sa ciljem unapređenja svih pitanja koja se tiču studentske populacije. Ništa spektakularno, ali jako korisno i prije svega za male obrazovne sisteme kao što je naš jako dobro za jačanje kapaciteta studentske organizacije. I šta se još zna, da je naša institucionalna organizacija studenata SPUCG u statusu kandidata (opet nešto kao priča o EU) od novembra 2007.godine. U svakom slučaju sadašnji predstavnici dobiše još jedan mandat bez organizovanih izbora samo da bi se izborili za status kandidata ESU. Više informacija o ESU možete steći na njihovom sajtu, zvaničan sajt ove organizacije je http://www.esib.org. Kad je u pitanju pomenuti proces sticanja statusa kandidata treba reći istinu: jedna organizacija kao što je ESU u svoje redove prihvata studentske organizacije svih država, pa pošto je Crna Gora nova država od juna 2006.godine normalno je da se uputi poziv nekoj takvoj organzaciji iz naše države tokom 2007. godine. Naravno da će ta čast zapasti SPUCG, jer Univerzitet Crne Gore i Ministarstvo Prosvjete svojim partnerima iz Evrope predstavljaju SPUCG kao institucionalnu studentsku organizaciju. Zaključak je sledeći: predstavnici SPUCG su kreirali stanje da niko ne bi znao da odradi proces učlanjenja u ESU do njih, kao da se treba sastavljati neka posebna aplikaciju za ESU, nešto poput APLIKACIJE za članstvo u EU. Činjenica je ipak: da je pristup ESU obična administrativna procedura koja se može odraditi bez mnogo komplikacija, jer je članstvo u interesu obje strane. Poslije godinu dana, sve su prilike da će taj ESIB ili ESU biti kriv što se izbori za Studentski Parlament Univerziteta Crne Gore nijesu raspisali prije 2009.godine (optimistička prognoza).Počeli smo sa ESU, ali ima tu još značajnih skraćenica kao što je SSCG. Nije to skraćenica za Savez studenata CG, već za Savez sindikata Crne Gore. Baš su se našli, taman su tu nedje. Kakva nam je ova studentska organizacija, ista je i sindikalna. Uvijek je tranzicija kriva za sve. Ali, ipak 300 stipendija na 20000 studenata državnog univerziteta nije mala stvar, još će se tom fondu za pomoć studentima priključiti neke druge institucije. Kada slušamo priču o ovoj akciji, sa aspekta aktera postoji jasan stav da se niko dosada nije sjetio sličnog. Lijepo se oni slikaše, poželješe kolegama studentima sve uspjehe i napraviše model komisije za dodjelu stipendija 2 pa 3 (asocijacija na kocku nije moguća). Vizija toka akcije SPUCG & SSCG je: 5 članova u komisiji, 300 stipendija valjda za 300 studenata (možda i nema 20000 studenata na državnom univerzitetu), 10000 eura (malo li je!), uključiti sve ostale u tu akciju, studenti na privatnim univerzitetima imaju para šta će im stipendije, ... i šta će nama reforme pored njih. Reklo bi se da je ovim standard studenata baš značajno ojačao. Možda počnu da dijele stanove studentima pošto nema mjesta za njih u studentskim domovima. Ko zna, kako je krenulo pomisliće se da radnicima i studentima nije bilo nikad bolje. Ipak mi živimo u 21. vijeku ali po pitanju modela stipendiranja studenata smo još u sredini 20. vijeka. Pomenute organizacije su mogle mnogo više doprinijeti ovom pitanju da su uticali na značajne privredne subjekte iz naše države da naprave konkretne programe stipendiranja za studente koji se edukuju za profesije koje tim firmama trebaju u budućnosti. Ti programi bi trebali biti osmišljeni na više godina sa posebnim akcentom zapošljavanja stipendista poslije završetka studija. Tako se unaprijeđuje standard studenata, zapošljavanje mladih ljudi čini efikasnijim i značajno utiče na povećanje kvaliteta visokog obrazovanja. Ovakvi fondovi su prošlost, prevaziđeni mnogo prije čuvene Bolonjske deklaracije. Razumljivo bi bilo da je ovakav postupak učinilo Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kako bi pomoglo materijalno ugrožene studente i studente bez roditelja. Jeste dobro pomagati studente na sve načine, ali kada bi to bilo ozbiljnije i efikasnije onda bi to zasluživalo pohvalu. Da su nosioci ove akcije pomenuto Ministarstvo i Univerzitet Crne Gore, onda bi dobili pohvalu i podršku. Ovako nema pohvale na adresu aktera ove aktivnosti, koji se predstavljaju kao jako uspješne organizcaije, već samo kritike. Kada je u pitanju Savez sindikata postavlja se jako važno pitanje: Zašto predstavnici tog Saveza sindikata CG nijesu organizovali predavanje na državnom univerzitetu o novom Zakonu o radu koji je mnogo važniji za materijalni status studenata u budućnosti nego li ovih 300 stipendija? Suvišno je govoriti koliko tu ima propusta. Još ako se zna da Sindikat Univerziteta Crne Gore, koga čini više od 90% univerzitetskih radnika, ne podržava Savez sindikata onda se naša priča o uticaju Saveza sindikata na UCG ovdje završava. Naravno ovo je priča namijenjena ne sindikalcima nego studentskim parlamentarcima. Ako se ova priča poveže sa pričom o ESU dolazi se do zaključka da bi zbog ove akcije Studentskog Parlamenta UCG trebalo sadašnjim predstavnicima produžiti mandat još najmanje godinu dana. Zaslužili su, jer na kraju krajeva neko treba u toj komisiji preuzeti odgovornost za raspodjelu stipendija a ko će bolje to uraditi no oni koji su to osmislili.Šta reći još ... Dok naše kolege studenti sa Univerziteta u Beogradu protestuju već desetak dana zbog uslova upisa na narednu godinu studija, naši studenti su očigledno presrećni i zadovoljni. A kako i neće kada je tu Studentski Parlament UCG. Stav Saveza studenata CG je da problema ima mnogo više, a i da nema problema treba se držati principa da samo jako studentsko zastupanje čini univerzitet jačim i boljim. Nego neko će se pitati šta radi Savez studenata CG i zašto se samo kritikuje Studentski Parlament UCG. Pitanje je na mjestu i samim tim treba prezentovati pravo stanje. Savez studenata Crne Gore je nevladina organizacija koje nema utemeljenje ni u Zakonu o visokom obrazovanju ni u Statutu Univerziteta Crne Gore, naši članovi nijesu u tijelima Univerziteta Crne Gore, nije na budžetu Univerziteta Crne Gore i po zakonu ne mora da raspisuje izbore na početku svake nove školske godine ili zimskog semestra. Reformom visokog obrazovanja je stvoran SPUCG kako bi se omogućilo što je moguće kvalitetnije i efikasnije zastupanje studenata. Sa druge strane naša organizacija već četiri godine funkcioniše isto kao i par desetina drugih studentskih organizacija u našoj državi. Naša inicijativa da utičemo na dešavanja na Univerzitetu Crne Gore se može ostvariti samo preko članstva u SPUCG. Tako bi naša organizacija preko svojih članova u ovom tijelu imala mnogo više uticaja i samim tim preuzela veliku odgovornost za dešavanja na državnom univerzitetu. Ova inicijtiva je već više od dvije godine potpuno neostvariva jer još od oktobra 2006. godine nije bilo izbora za Studentski Parlament UCG. Pošto se jedino preko tog tijela može konkretno uticati na sve stvari koje su važne za studente na državnom univerzitetu, jer je tako propisano Zakonom o visokom obrazovanju, onda se stiče jasna slika koliko je studentsko zastupanje u velikoj krizi. Izbora nema već 26 mjeseci, a zadnji saziv Studentskog Parlamenta UCG se nije sastao već više od 16 mjeseci. Tako da dvije trećine članova ovog tijela nema nikakvog uticaja na rad SPUCG. Nama ostaje da se bavimo aktivnostima koji su u okvirima naših mogućnosti i da govorimo istinu. Želimo da pružimo glas protiv stanja studentskog zastupanja na Univerzitetu Crne Gore koje je najgore od njegovog postojanja.
|
Korisni Linkovi |
|||
Copyright (c) 2008 SSCG. Sva prava zadržana. |